What if…

 

 

Ne postoji iole razvijen mozak bez čuvenog pitanja “šta bi bilo, kad bi bilo”. Više puta u životu, suviše puta zaboravljeno kada nam reka poteče mislima usečenim obalama, potaknuto poplavama, koje smo, možda naslutili i prepustili se bujici, zapomažući psovkama i ljutnjom.

Hvataš se za jednu, jedinu nedoumicu iz davne prošlosti koja je promenila geografski opis budućeg sveta i pitaš: “What if?”

 

Mene podseti zategnuto koleno, željno još jednog dejta sa hirurgijom. “Ratosiljaj me ove žice da mogu da mrdnem, da ne zvonim na aerodromima i po sudovima, da istetoviraš preko mene natkaznu sa miljeom i slatkom od dunja!”

Uspela sam da odgledam umetničko klizanje bez grča u stomaku.

Vidljiv napredak.

Ko kad ćorav progleda.

 

 

 

Advertisements

Posted on January 22, 2014, in Uncategorized. Bookmark the permalink. 8 Comments.

  1. ej, neću ništa da kazem, samo da ti mahnem

  2. Ne vredi razmišljanja. Razmišljao sam milion puta na tu temu i došao do rečenice posle koje sam počašćen pitanjem jesam li normalan (u malo grubljem obliku). 🙂

    Beži od sudova… prema aerodromima!

    • Vidi se da ne pratiš fabulu radnje, Stanislave. Nema bežanja kada je nasleđivanje u pitanju. Ne razmišljam, volim kada ovako minorni mislimo da sami krojimo svoje kape.

  3. Nema svako pravo da pita, treba (kao ti) to zaslužiti.

    • Imali pravo ili ne, pisano i nepisano, tako nam je kako nam je. Nisam sigurna da na našoj hirurgiji imaju kolekciju B. Springsteen-a. To moram da proverim.

  4. Mislim da dobro vidiš
    i da si popularana na aerodromu/ima
    😀

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: