In meantime… no passenger by

Ne znam kako, ali uticaji kuckaju ritam koji pospešuje rast. Krijem se, za sada uspešno, kamufliram realnu visinu, širinu i gabarit svim dostupnim sredstvima. Toliko da delujem ko senka, shadow on the Wall. Kakva opsena!

Sve kaska, ali taj rast premašuje sopstvene ciljeve. Dosta više, zajebaću i čarobni pasulj.

Igramo se. Prednosti i zaostalosti. Nije nam dosadno, nijednog trenutka ne prelazi u ravnu liniju. Kiša, sunce, hladno, toplo, smeh, plač, ravnodušnost i frenetičnost, smena nightshifta i spavanja sa spuštenim roletnama.

Kaže: “Čekaj.”

Pitam: “Dokle?”

Jebo početak ako nema kraja.

Sredinu su pojeli krezubi i nestrpljivi.

Advertisements

Posted on May 11, 2014, in naked soul. Bookmark the permalink. 3 Comments.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: