Jesmo razliciti, zar nije u tome caka?

Skupljas pinkle i odlazis. Ljutito, povredjeno. Cutim, nema svrhe uznemiriti vec dovoljno uskovitlan vazduh oko nas recima. Povisenim, snizenim, ravnodusnim. Rec je rec.

Ta ista rec, ima drugaciju rezonancu kada je emitujes u medjuprostor reala i zemlje Srbije. Odskace ko meksicki pasulj bez tekile.

 

“Jbt…ti skroz promasila profesiju. Sto ne ode u glumu da bar iskoristis prirodni talenat?”

 

Kroz nezapamcenu oluju glavnog grada ulazim na mala vrata Velike Prevare, stopljenu u par shina. Inat poprima karakteristike kvasca i raste, rasteee…

 

Stizem na zeljenu destinaciju. Otresam Jupitera s ramena uz neizostavno:

“Ima nesto za veceru?”

Dinje, kajsije, breskve i ti.

Meni dosta.

Advertisements

Posted on August 9, 2014, in Uncategorized. Bookmark the permalink. Leave a comment.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: