Salemsko utočište

“Ne diraj lozu, neka je polegla. Ako je sada podigneš spržiće je sunce.”

Nekad iz pognutog stava sazri bolji plod.

Prva za odvezivanje

Svilenih niti stečenog. Sopstvene nesigurnosti koja nas odgurne u tudja naručja. Još nesigurnija.

I kao domine padnemo.

Druga za uzde besa

Zarasle strmine ugašenog vulkana gde se ne vide oštre ivice skamenjene lave. Tu, baš tako, zaustavljen bes. U pola reči, vriska, izraza lica.

Treća za otvoreni prelom bola

Odluke. Nepovratne reakcije vidjenog. Sveg zaostalog u sećanju. Izniklo na opustošenoj njivi želja. Opet da oko vidi, usne izgovore, ruka dodirne. Zatrovano vremenom izmedju.

Šta preostane smesti u utočište koje će, na kraju, izgubiti sa bodom u gostima.

Ma koliko veštičije bilo.

 

Advertisements

Posted on June 12, 2016, in twilight zone. Bookmark the permalink. Leave a comment.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: