Elvis Hasn’t Left The Building

Nebo se danas sapliće o neke nadolazeće oblake. Onako, mrzovoljno, baš me briga ako padnem, mekano je.

Gledam ga od ranog jutra i mislim se, pa kad može ono što ne bih i ja? Neko vreme unazad, uspeta na čarobni pasulj peckam Džina kamenicama. Svaki treći put češne se, nehajno, mada odvaljujem iz sve snage. Dižem ruke i ja, okačim se kramponima na džinovski gležanj i Vozi, Miško! Ne kamenice, TNT i Hidrogensku Bombu da mu bacim ne bi se lecnuo. Čak i ne primećuje da sam slepi putnik kroz vreme, dimenzije i na njegovoj nozi. Gazi lagano i opušteno, svud mu mahovina od onih koji bujaju samo u senci. Boli ga uvce da li je u pitanju Takakiospida il’ Tetraphidospida, u svakom slučaju, primitivna je vrsta u pitanju, so Why bother?

Kad, ne lezi vraže.. vidim još njih okačenih na nedipiliranoj potkolenici. Nisam usamljen slučaj, samo sam ta dva pojma odvojeno.

Radujem se.

Ako nas ima dovoljno do glave možda i oborimo skota.

Mekano.

 

“People, don’t you understand
The child needs a helping hand
Or he’ll grow to be an angry young man some day
Take a look at you and me,
Are we too blind to see?
Do we simply turn our heads and look the other way?”

Advertisements

Posted on September 5, 2016, in twilight zone. Bookmark the permalink. Leave a comment.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: