Unknown soldiers

Ščepala me duga pruga svakodnevnog koloseka i ćušnula na stranu ono što bih da zabeležim pre nego izvetri iz širom otvorenih očiju. Kao bih da žmurim više a gledam manje, kao bih da time sačuvam naše dobro i odagnam prljanje i habanje novog sećanja.

Evo žmurim. Kucam na slepo a slike se same redjaju, ionako znaju gde da dolete.

“Hoćemo do Finske posle Poljske?”

Postavlja pitanje na koje zna odgovor jer su se dve karte već zakitile našim imenima. Uplovljavam u poznatu luku i drage trgove. U grad koji mi je svojevremeno i istovremeno bio dželat i pomilovanje. Ne uspevam da smirim plovak u želudačnoj kiselini koji bi da povuče leptire iz dvanaestopalačnog, da ih satre, sažvaće i pljune na trotoar Severnog Rima. Sedam brda, vidim da vrda, uvlači kandže i na kraju objavljuje kapitulaciju ispred broja 44.

“Tvoja soba te očekuje.”

Badnje je veče i prva svećica na rodjendanskoj torti jednom posebnom dečaku. Udaljena par hiljada km i slaba na klince već sam na ivici da mi nešto upadne u oko. Tu nastupa moja robusna švesterka sa “perkele” repertoarom, Žoladkovom votkom i “ništa ne ume bez mene” trpezom za postaviti. Repa je njen bivši i sadašnji prijatelj. Repa je moj drug, naročito u situacijama kada se uvošti u Tinisu i produži do nas. Onda onako neispričano rodjen blebeće “AJlavju” i pokreće muzički karuzel tačno pamteći pesme koje sam slušala pre pet godina.

Učimo frenda finlandjoza da kaže “Nema na čemu” 🙂

 

 

 

 

Ogromna, smrznuta zemlja otkinuta od ostatka sveta sanjari i dalje o nekim prošlim vremenima. To je bila moja misao nakon prvog susreta sa Finskom. Ha..

Nije je za dž Deda Mraz odabrao za prebivalište.

 

 

 

 

Ruissalo ostrvo i prijatnih minus deset. Javna sauna i bućkanje u “tek što ne zaledi” Baltičko more..

 

 

 

Za sve nepoznate vojnike koji marširaju u pravcu svojih snova.

Nadam se da neće biti previše zgaženih u tom pohodu.

🙂 

…Homo homini lupus est, homo homini lupus est,
I wish you’d think otherwise.
Behind the anger there’s fear, but behind the fear there’s hope
that someone catches us when we fall..
..Hey world, don’t let your light go out,
even though everything has to darken at times,
our next second will be invaluable.
Hey world, we’ve been traveling but falling for so long time,
one will leave flying, one decaying,
but in front of us, there’s known unknown

 

 

 

 

 

 

Advertisements

6 thoughts on “Unknown soldiers

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s